Приказивање постова са ознаком blog pisanija. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком blog pisanija. Прикажи све постове

четвртак, 17. јун 2010.

a little bit of self-promotion (Kerozeena & The Star-children)

(published originally on Last.fm in 2010, additions 03/2016)

Joining Last.fm, I found group descriptions like ''actually, I just wanted my own group'' funny.
In April this year, I was tempted by the possibility of making one of my own, so I tried for it to be as reasonable as possible. Apart from procrastination, the group has a purpose of promoting and informing about my ''d.j.'' activities. The list of people I played with, announcements of future events, concerts, interesting links etc, all in one place: http://www.last.fm/group/star%C4%8Dajldova+%C5%A1arenica

(now defunct, as everything else on this new version of Last.fm...)

Also, a good opportunity to say something about my ''d.j.'' experience:







It all started when a couple of friends - Paspa & Strippy (members of a DJ team Riffs), one night at Indie-Go at Kalemegdan, proposed my ex, Tazza, and me to play in a club called Dollar in October 2005. Anecdote: Tazza passed out hearing the news. I started with a pseudonym The Star-Child with nights dedicated to glam rock (everything from Electric Warrior to Velvet Goldmine soundtrack, until everybody become fed up), and then Tazza took over and we played Manchester nights dedicated to Mancunian bands, as well as a couple of variations: one Joy Division special and a night dedicated to Steven Patrick Morrissey and Ian Curtis. It was the beginning of The Star-children. And I have become known as "Zvezdan".





After two months of our part-time hobby and ''job'', Xenia appeared - proposing to make a night dedicated to Croatian electro pop/trash/clash group Lollobrigida. The night was held on 24th November, one week after the proposed concert, named Elektro Centrala ("Power Station", "Kraftwerk"), and that was the first Kerozeena & The Star-children collaboration. Later on, during the winter, spring and start of the summer 2006 in club $ we played Manchester, Igranka: muzika njihove mladosti (Party: the music of their youth, 50s & 60s dance night), Kako smo preživeli TURBO! alternativna domaća scena '90-tih (Turbo! or how we survived turbo folk - Serbian 90s alternative scene)...







Our musical style became a mix of new wave, novi val (Yugoslavian new wave), post-punk and synthpop. That was our playlist (with more or less variations) in clubs Povetarac (Breeze, 2006), Akademija (Academy, where we had our regular night in the small club - Mali klub, 2006-7), Šipražje (Thicket, 2007-8), Letnja Šikara (Summer Underbrush, 2008), once in Hector and Underworld (2008), Supernatural festival (2008), kafe Šikarica (cafe Small Thicket, 2009) and Jelen pivo live festival (2009).










We also made an international NEW WAVE - NOVI VAL night at Akademija club, night devoted to 50s & 60s music and dancing at club Letnja Šikara and played many times at Šikarica. Once at Šikarica, when we had the whole club literally packed with people, a neighbor reported us to the police, which came and ended the party. I tried to play smart and while they were going away, slowly started playing Paraf's line "nijedne nema bolje od naše policije" (there's none better than our police), but was silenced by the barman and my colleagues. 

More anecdotes: we organized a new year's eve at $ 2005/06, where our main security guy was an enormous dude who introduced himself as Mrvica (Crumb). Also in $ we had many encounters with skinheads (since the club's previous incarnation was their place, as I've heard), who were not actually making problems, just asking for a football hymn every time and thinking that Joy Division were nazi fans. Still, we were intimidated every time, and once, after most of the club's visitors remained outside drinking upon encountering skinheads inside, a friend Vuk heard about it and caring about us, approached the skinheads with words "Hey dudes, you're scaring everyone off, let's go outside and grab a cheaper beer!" Luckily, he knew a couple of them and it all ended... happily?!







And now - collaborations! With a colleague and a friend grof Krišćanski Takač I (count K.T. I), Kerozeena and Starchild played three nights called "Mutant Pop" at Akademija club during the end of 2006 and beginning of 2007. With Brother Ray, another friend (who later played in a DJ team Betty Boops), Starchild made a night dedicated to The Velvet Underground before the Lou Reed concert in Belgrade in 2006. Other colleagues include: Vienna DJ A Nurse Called Mike (Visum Wien, Vienna Decay, Crazy Hospital), Starchild's civil army friend Dawngreeter (Cheap Velvet, Debris-Files), forum friend and a musician Mali Robot (bands Ex-Misha, Grupa Kao Takva, Čelik Promet), friends Cheshire Cat & Coin-Operated Boy (at Ventil), Blaxploited (at club Red Room), and Gypsy Wizard (band Dažd, at Ventil).






 
Also, we had our DJ set before and after concerts of several bands, such are Grupa Kao Takva, Krš (at Akademija), Stuttgart Online and Multietnička Atrakcija (at DNA SKC). Once, at Letnja Šikara, we played at an LGBTQ event, as part of accompanying Belgrade Pride events.








As time passed, Tazza dropped from team and fell in love with Ariel Pink, Kerozeena and Starchild tried making some extra cash by playing in a more commercial club called Tramvaj (Tram), testing their subverting techniques (and nerves) with the mainstream-orientated playlists adding some odd bands or/and lyrics, but it just didn't work. The group is now on a temporary hiatus. We're re-forming for weddings, crazy parties, concerts, house parties, festivals, bar nights...

Starchild was playing from time to time at bife Ventil (buffet Vent Pipe, 2009-10) mixed electrical and punk nights, circus punk and dark cabaret, while Tazza, apart from participating at multimedia poets' events called Pesničenje, played in a pub Brod (Ship) indie, lo-fi and new weird america music.

 
More about our nights with pictures, playlists and music we like(d) at: http://www.myspace.com/kerozeenastarchildren
If anybody is interested, we were regularly present at forums like Popboks, IndieGo, B92, Debris-Files. (all the flyers and posters made by Kerozeena & The Star-Children except for Akademija flyers and NEW WAVE - NOVI VAL poster made by Vanja)

недеља, 11. април 2010.

snoviđenje

(feb. 2009.)


osećaj koji se često javlja kao kroz maglu:


''odakle znam ovu priču?''


''jesam to video u nekom filmu, pročitao u nekoj knjizi?''


''je l' mi je to neko ispričao?''


''da li je to nešto iz mog iskustva ali nisam prepoznao na prvi pogled?''


''ili sam to ja zamislio kao ekranizaciju nečije priče i doživljaja?''


''a možda sam i sanjao...''

недеља, 4. април 2010.

a day in life: muzika

(jul 2008.)

Ceo ritual: priključujem usb/mp3 plejer na komp (u 50% slučajeva me drmne blaga struja, ali me to ne sprečava u nameri). Kopam po folderima, nešto brišem, nešto dodajem, neke foldere uporno ostavljam znajući da ih neću slušati, ali mi je drago da su tu. Ko zna kakvo ce mi raspoloženje biti u toku dana... Pre nego što izađem, upražnjavam nesvesni (neurotični?) tik: slažem boje na sebi (crvena pruga na čarapi-crveni bedž, zelene pruga-zelena torba, šišmiš na majici i košulja, crni tregeri/bela majica-crno-beli bedž...), stavljam slušalice, uzimam đubre i silazim niz stepenice (obično puštam muziku tek kad izađem iz zgrade). Otvaram ulazna vrata i počinje prva pesma. Dovoljno za trenutnu promenu raspoloženja + parče plavog neba (u stvari, kakvo god da je vreme). Izlazak iz statičnosti doma, nervoze, napetosti. Izlazak u ljude, grad, stvarni svet. Misli odlaze svojim tokom dok se pažnja povremeno uključuje opominjujući me da se sklonim od kola koja mi dolaze s leđa, da dolazi moj bus ili da izbegnem da sednem pored nekoga koga poznajem ne bi li na miru slušao muziku. Nebitni ljudi, nebitne priče. Pojačavam ne bi li nadjačao bus (izuzetno teško kad su u pitanju stariji primerci, a nemam neku glasniju muziku pri sebi, kad sam prinuđen da slušam drndanje raspadajućeg motora i babe s pijace kako ga nadjačavaju). Železnička stanica Jajinci, večito nedovrseni tunel, manastir, groblje, fabrike u Rakovici... Prizori koje gledam svaki dan otkako sam upisao XIV gimnaziju na Vračaru i uspostavio konstantnu ličnu vezu sa gradom, tj. centrom (to mi je bila omiljena zanimacija neko vreme: slušam muziku i lutam besciljno gradom). Znam svaki detalj na tom putu (ukupno 25 stanica), možda ne svesno, ali svaka promena, srušena stara kuća u Bulevaru JNA, novi travnjak ili bilbord na Banjici ne promiču mojoj pažnji koja je na stand by-ju. Sve me to ne ometa: razmišljam o muzici, tekstu, ljudima, mestima, stvarima, gde me pesma i slobodne asocijacije odvedu. Teško bi me u nekim momentima ljudi mogli dozvati. Postaje skučeno u busu, jedva čekam da izadjem, ne drži me mesto. Brzo hodam i shvatam da ću opet stici 20. minuta ranije. Usporavam i pojačavam muziku, ali ubrzo nekog srećem pored Beograđanke. Zapravo, ta osoba me presreće pokušavajući da mi privuče pažnju mahanjem u lice ili nekim upečatljivijim gestom. Pause, vadim slušalice iz ušiju i osećam se kao da me je neko upravo probudio; treba pričati... Posle par rečenica i jednog stiska na dugme vraćam se u prethodno stanje. Većinom mi muzika donosi mir (ne zove li se moj plejer na kraju krajeva ZEN? O tome nisam razmišljao dok sam ga kupovao, podsvest je odigrala svoju ulogu, ali i cena), nekada me nervira što znači da ne treba da je slušam, nekad baš slušam nervozne i iritantne pesme ne bi li one odstranile moju nervozu (ponekad pomaže). Neočekivani susret je priprema za suočavanje sa realnošću: nalaženja sa prijateljima, odlaska na fakultet i gubljenje vremena sa administracijom, odlazak u neki klub, kafić... Kad nema plejera, tu je muzička kutija (podseća me malo na ''aparat za čitanje slova'' o kome piše Orhan Pamuk u knjizi ''Istanbul: grad i uspomene''), svojevrsni radio u mojoj glavi koji emituje današnji hit, pesme koje mi nedostaju, grupe koju je neko spomenuo ili refren, ili tekst koji većinom ima bliske veze sa situacijom (fizičkom ili emotivnom) u kojoj se nalazim. Tada obično shvatim da zapravo znam ceo tekst pesme. Grad ispušta sopstvene zvuke kojih postajem svestan, muzika na svakom ćosku. Sve dok ponovo ne stavim slušalice...

jesus the bunny

(januar 2010)

Opet bolestan, drugi put za 2 meseca od nekog čuda što nije životinjski grip i nadam se da cela stvar ne preti da postane ''Ispovest bolesnika'' u nastavcima Srđana Nejakog. Ležim kući gledam tv i razmišljam. Povećani rizik za samoubistvo ili potencijal kovanja planova za društvenu pobunu? Ništa od toga. Prvo nije otišlo dalje od grupe Suicide, a drugo... Pa, oduvek sam bio tiho dete. Mada, ko zna. U svakom slučaju, da skratim:

Sve sam uvereniji da je to višnje pankosmičko biće (čije je postojanje potencijalno u svakom slučaju) pustilo svoje tragove na Zemlji i ljudima (Hrist, Buda, Muhamed itd. isl) koji su imali uvid u Njega, ili bolje rečeno To, i onda nas ostavilo sa tim saznanjem da živimo, bavimo se njim i tumačimo ga, izmišljamo ono što ne znamo, pretpostavljamo, delimo se međusobno (''čiji je bog''), koljemo i pravimo sranja u njegovo ime... Kapiram da smo totalno omašili i poruku i smisao...

Čovek koji me iznova vraća u život:

''I was over in Australia during Easter, which is very interesting to know, they celebrate Easter the exact same way we do: commemorating the death and resurrection of Jesus and telling our children that giant bunny-rabbit left chocolate eggs in the night. Now, I wonder why we’re fucked up as a race? Anybody got any… You know, I’ve read the Bible, I can’t find the word ‘bunny’ or ‘chocolate’ anywhere in the book. Where do you come up with this shit?...

It’s interesting how people act on their beliefs, I’m always interested in that, it’s my new little hobby-study. Why, how do you act on your beliefs? For instance, a lot of christians wear crosses on their necks. Nice sentiment? But, you think when Jesus comes back, he’s gonna want to see a fucking cross? Ow. That’s kind of like going up to Jackie Onassis with a rifle pendant on: ‘Just thinking of John baby, we love him. Trying to keep that memory alive, sweety’… Maybe that’s why Jesus haven’t shown up yet, he’s up in heaven going: ‘Dad, they are still wearing crosses, I’m not going, fuck it. No, they totally missed the point, no. When they start wearing fishes I might show up again. Ok, I’ll go back as a bunny’. ‘Hey, aren’t you Jesus?’ ‘No, I’m a fucking rabbit, shut up. Here’s a chocolate egg, that’s about all you can handle spiritually right now. Could you all evolve by next Easter? This suit is real itchy…''

Bill Hicks, Filling up the hump
up

среда, 10. март 2010.

your own space adventure!

(decembar 2009.)

-->Ležeći kući bolestan, u nemogućnosti da prenesem ceo komp do kreveta i gledam film po sopstvenom izoru, boreći se oko daljinskog upravljača ne bi li izbegao vesti koje slušam po peti put, reklame koje se ponavljaju po bilioniti put sa istim šarenim pakovanjem i tupavom porukom, kao i ukućana bilo kakvih reality programa, uspeo sam da zauzmem busiju na History-ju. Razmišljam, koliko bih tek kao klinac gledao televiziju da smo imali kablovsku, ne bih skidao oči sa Discovery-ja, History-ja i sličnih im programa. A opet se jedno vreme nisam uopšte ''skidao'' da TV-a (dani davno prošli, sada gledam tv jedino u prolazu).

Elem, posle jedno 2 sata pojavljuje se emisija o svemirskim putovanjima, odmah nakon rada nacističkih inženjera i naučnika na raketama i suborbitalnim letovima. Werner von Braun je praveći prve rakete dugog dometa tipa V2 (namenjene bombardovanju Engleske) utro put raketama koje su čoveka odvele na mesec (Saturn V) na čijem projektovanju je on sam učestvovao, nakon predaje saveznicima, pomaganju Americi u takmičenju ''ko će prvi do svemira'' i plaćanju duga pobedničkoj strani. Druga osoba koje je relevantna za svemirska putovanja (a čijeg imena ne mogu da se setim nikako, niti da ga iskopam, ako se iko seti, neka mi javi) je austrijski naučnik koji je, a i slično se može reći i za fon Brauna, pristupio vojsci ne bi li uspeo da realizuje svoje projekte koji su bili vezani ni manje ni više nego za putovanja u svemir, iako je Hitleru u momentu bilo važnije da se naučnici poput njega, fon Brauna i braće Horten okupe (ili bolje rečeno, takmiče) ne bi li smislili način da se bombarduje Amerika, bilo raketama, bilo avionima, bilo letilicama koje bi to činile iz Zemljine orbite.

2001 godine je prvi svemirski turista Dennis Tito dospeo do Internacionalne svemirske stanice. ''I love space!'' rekao je okružen astronautima u slavljeničkoj stmosferi. I to je samo početak. Agencija, ustanovljena još 1998, Space Adventures Ltd, konglomerat preduzetnika i specijalista iz sveta svemirskih letova, avanturističkih putovanja i industrija zabave, čini danas prvu i jedinu turističku kompaniju koja vas može odvesti u svemir. Cena prava sitnica za takvo iskustvo: 20 miliona dolara (koliko je platio Tito). Svaki klijent prolazi kroz specijalnu obuku namenjenu astronautima ne bi li mogao da ode u svemir. Eric C. Anderson, predsednik kompanije, u emisiji reče da se sada omogućava prvi put običnom čoveku (tj. ne astronautu) da učini takav poduhvat. Teško da se ''običnim'' ljudima mogu smatrati multimilioneri koji su koristili njihove usluge do sada.

Ali prvi korak je načinjen, i sada su kola na solarnu energiju skupa, a kada postanu apsolutno neophodna, kada uđu u široku proizvodnju, a materijali i tehnologija postanu jeftiiji i dostupniji, postaće standard. Za putovanja u svemir to je još uvek na dugačkom štapu. Space Adventures trenutno nudi nekoliko programa potencijalnim klijentima: Lunar mission (100 miliona dolara), Orbital Spaceflight, Suborbital Spaceflight (102 hiljade), a za one koji samo hoće da osete čari bestežinskog stanja tu je Zero Gravity Flights (od 5 do 165 hiljada). Hoće li i svemirski turista imati dezen na svom oklopu poput onog što ga ima njegov stereotipni zemaljski kolega - u vidu cvetnog aranžmana košulje za koju se veruje da je havajska (kao što se veruje i da su Vikinzi imali rogove na šlemovima), naoružan fotoaparatima i beskrajnom željom za ''proširenjem vidika i iskustva''?

''Since the dawn of manned spaceflight, fewer than 500 people have traveled to space – now you could be one of them!''
-->http://en.wikipedia.org/wiki/Space_Adventures -->http://www.spaceadventures.com/index.cfm -->http://en.wikipedia.org/wiki/Space_tourism


Update (26.04.2010.)
još malo:

Virgin Galactic: http://www.virgingalactic.com, http://en.wikipedia.org/wiki/Virgin_Galactic

Imam pola članka sačuvanog - Politika, 03.03.2010., nisu ga okačili na sajt:


''Kratka balkanska lista svemirskih turista''

''Iznad kalifornijske pustinje upravo je testirana letilica koja će odvesti prve turiste u vasionu, a estradni menadžer Saša Dragić, odavno najavljen kao prvi Srbin koji će odleteti u svemir, nije još uplatio ni depozit mada je, kaže, njegovo ime upisano na listu zainteresovanih.
'Samo da prođu koncerti Jorgosa Dalarasa i grupe Zana koje organizujem i bacam se na visinske pripreme', rekao je kada smo ga pitali da li zaista planira da odleti u svemir sa kompanijom britanskog milijardera Ričarda Bensona.
U međuvremenu ga je pretekla jedna Srpkinja. Kartu je direktno od Virdžin galaktika kupila Nataša Pavlović, glumica i model koja živi u Loš Anđelesu, a inače je veliki zaljubljenik u letenje i aktivan član Međunarodnog udruženja žena pilota. Ako izuzmemo nju, spisak ljudi sa Balkana koji su se oprostili od 200.000 dolara da bi pet minuta iskusili lebdenje u bestežinskom prostoru zasad se svodi na jedno slovo...''

Jelena Kavaja
(ako nađem ceo, okačim ga)