недеља, 20. март 2016.

Šime ide za Amerike (MEX): Metro


Sistema de Transporte Colectivo - Ciudad de México: https://en.wikipedia.org/wiki/Mexico_City_Metro

Postoji od 1969, sada ima skoro 200 stanica i 12 linija (koje svi razlikuju po bojama). Uživam u vozikanju gradom, iako većina linija ide samo ispod zemlje, što ne smeta (videćete kasnije zašto). Vožnja (dokle god i koliko god) košta samo 5 pesosa (=0.28 $, oko 30 dinara). Inače, metrobus je 6 pesosa (obični busevi su od 3).

1.6 bilion putnika godišnje :O

/

Exists from 1969, now with 200 stations and 12 lines (differentiated by colors). Enjoying taking a ride, although most of the lines are underground, which doesn't bother to me (you'll see later why). One ride is just 5 pesos (about 28 cents), not related to distance or duration of a journey. Btw, metrobus is 6 pesos (regular buses are starting from 3).

1.6 billion passengers annually :O


Klima većinom ne radi (uspešno), tako da je u metrou često toplije nego na površini. U toku kišne (letnje) sezone, ako pokisnete napolju, imaćete vremena da se osušite do naredne stanice.

Ima zabavljača, prodavaca, prosjaka, mini marijači bendova, mađioničara, bizarnih ljudi koji padaju na polomljeno staklo (koji, po priči, žive na ulici i Bog će vas blagosloviti ako im date novac), slabovidih koji prodaju muziku i/ili pevaju.

Ako ste svetli kao ja, ima momenata kada se osećate kao feta sir u zemlji dimljenog sira, dok vam koža malo ne uhvati boju.

/

Air condition often doesn't work properly, so it's warmer underground than on the surface. During the rain (summer) season, if you get rained on, you'll have time to dry up until you get to your destination.

Inside, you can find entertainers, vendors, beggars, mini mariachi bands, magicians, bizarre people falling on broken glass (which, according to their story, live on the street and God will help you if you help them), blind who are selling music and/or singing.

If you're light-skinned as me, there are moments when you can feels as feta cheese in the land of smoked hard cheese, at least until you skin gets some color.



Ima stanica sa muralima i kopijama arheoloških nalaza na koje su naišli pri iskopavanju stanica (npr. stanice Insurgentes, Bellas Artes, Tacubaya).

Inače, ove klavirske stepenice koje rade po principu senzora se nalaze na stanici Polanco. Trebalo mi je par meseci da provalim da ne puštaju neku eksperimentalnu klasičnu muziku svaki put, već da zvuke prave sami putnici koji šetaju po stepenicama.

/

You can find stations with murals and copies of archaeological findings, that were encountered during excavations (for example, stations Insurgentes, Bellas Artes, Tacubaya).

Btw, the piano stairs on the photo with sensors on Polanco station. It took me several months to figure out that they are not playing every time some experimental classical music, rather that the sounds are made by passengers themselves.


"Apague su luz exterior, encienda su luz interior" - Isključite svoje svetlo spolja i upalite svoje svetlo unutra.

Policajci se često oglašavaju pištaljakama pri dolasku metroa i pre zatvaranja vrata. Inače, u vreme špica čuvaju ulaz u prva dva vagona koji su namenjeni samo ženama, starijima i deci.

Počelo je kao anegdota, da bi postalo uobičajeno. Žene se često šminkaju dok Miškove meksičke kolege i koleginice voze. Trepavice, obrazi, kosa, usne. Jednom sam video devojku koja je koristila kuhinjsku kašičicu da savije trepavice. Objasnili su mi da je delotvorno. Posle par minuta, u drugom delu vagona, još jedna. Ne možeš da ti ne bude smešno. I pored velike želje, i dalje mi je neprijatno da ih uslikam.

/

"Apague su luz exterior, encienda su luz interior" - Turn off your outer light and turn on your inner light.

Police officers are often heard with their whistles when the metro is arriving or just before it closes its doors. During the jam, they are also guarding the entrance to first two wagons, dedicated solely to women, elderly and kids.

It started as an anecdote, to become a regular thing. Women are often doing their make-up while driving. Eye lashes, cheeks, hair, lips. Once I was a girls using a kitchen spoon, in an attempt to bend her eye lashes. I've heard that it is effective. After a couple of minutes, in the other side of the wagon, there was another one. At the beginning, you cannot not to find it funny. I'm still uncomfortable to take pictures of them...



Ljudi su fini, dok ne dođe vreme presedanja u toku špica - teško vama ukoliko dolazite iz suprotnog pravca! Osećaj sardine se pojačava kada umesto "malo ka sredini" kreće takmičenje koliko još putnika može da stane. "Con permiso" zahteva i odlučan manevar.

Iako ima policije, skoro u svakoj vožnji imate vagoneros-e, ilegalne prodavce koji kao da imaju megafon u grlu, kod kojih možete da kupite zaista svašta: CD-ove (muzika, filmovi, učenje jezika), olovke i hemijske, žvake, bombone, hranu (botanas - meze/grickalice), lampice za čitanje noću, knjige, časopise, muzičke slušalice, dobrotvorne akcije... od 5 do 20 pesosa.

Ovi sa muzikom imaju zvučnike u velikim rančevima koji odjekuju vagonima: salsa, rock, pop, rancheras, hard rock, domaće, strano... samo 10 pesosa.

/

People are generally nice, until you need to take a ride during the jams - you're going to have a hard time if you're coming from the opposite direction! Feeling like in a can of sardines is reinforced when people are pushing to get inside. "Con permiso" requires also good maneuvering.

Although you can regularly see police at the stations, on almost every ride you can see vagoneros, illegal vendors which seem to have a built-in megaphone in their throats, selling all kind of things: CDs (music, movies, learning languages), pens and pencils, bubblegums, candies, food (botanas - snacks), night lamps for reading, books, magazines, music earphones, charity... all for 5 to 20 pesos.

The music ones have speakers as big as their bag packs, playing salsa, rock, pop, rancheras, hard rock, Mexican, Latin American, international... just 10 pesos.


"No militarización, México no es cuartel" - Ne militarizaciji, Meksiko nije kartel. Linija 3 do UNAM-a, uticaj studenata.

Od Resnika do centra Beograda mi treba oko 45 minuta do jednog sata, a ovde jedan sat samo metroom da stignem do univerzitetskog grada (UNAM) koji se nalazi na sličnoj razdaljini (14-15km). I još uvek niste blizu granice grada.

Jednom sam video džeparenje - gužva pred izlazak, čoveku su iz džepa na grudima izvukli telefon.

/

"No militarización, México no es cuartel" - Stop militarization, Mexico is not a cartel. Line no. 3 to UNAM, students' presence is visible.

It take me about 1h to get to the univeristy city (UNAM) on the south, which is about 14-15km away from my place. And you're still not near the edge of the city.

I had seen pickpocketing once - during exiting, a man got his mobile phone stolen from his chest pocket.



Betmen. Pankeri. Svakojaki uniformisani radnici. Ljudi u starosedelačkoj odeći.

Mlađa žena, obično obučena, koja peva, skoro pa operskim glasom, dok istovremeno doji bebu i ide iz vagona u vagon.

Naravno, sve se ovo dešava kada nije dosadno ;)

/

Betmen. Punks. All kind of uniformed workers. People in native clothing.

A women, dressed casually, singing in an opera-like voice, while breast feeding and walking from wagon to wagon.

Of course, these are the days when it's not boring :)



Sin Alehandra Hodorovskog, nastupa kao Adanowsky i obrađuje pesmu Leonarda Koena In My Secret Life (En mi vida secreta) u metrou Meksiko sitija (kao deo dokumentarca Hecho en México).
Alejandro Jodorowsky's son, performing as Adanowsky Leonard Cohen's song In My Secret Life (En mi vida secreta) in Mexico City's metro (part of documentary Hecho en México).


Official DF metro webpage: www.metro.df.gob.mx
Official DF metrobús webpage: www.metrobus.df.gob.mx/

Нема коментара:

Постави коментар