недеља, 11. април 2010.

Trans Gauguin

''...Gauguin confessed himself 'so remarkably lonely' among all these respectable colonial officials and their families. A good reason for their avoidance of him, no doubt, was his singular appearance and dress. As if long hair which grew down to his shoulders and ill became his masculine features were not enough, he wore a brown velvet suit, purple shoes, and an artist's broad-brimmed hat...

For his part, Gauguin differed greatly from every other European the natives had ever seen by wearing neither a white (colonial) linen suit, black frock coat, nor uniform, nor even a white topee. Since his hat and hair were both rather elegantly feminine, they promptly and fairly reasonably concluded he was a mahu, a certain type of male transvestite rather common in Tahiti and frowned on only by the missionaries. Actually, these deviates enjoyed marked respect and were much in demand both as marriage partners and as domestic helps for their skill in cooking and other domestic work.''

Bengt Danielsson, Gauguin in the South Seas


http://en.wikipedia.org/wiki/Mahu_%28person%29

http://en.wikipedia.org/wiki/Third_gender

http://www.urbandictionary.com/define.php?term=mahu&defid=799381

http://en.wikipedia.org/wiki/Fa%27afafine

http://www.genders.org/g28/g28_gauguin.html

''je l' to pank?''

"Pankeri nemaju roditelje i kuću - je l' to pank?"

Transkript snimka sa Radija Subotice 1982, isečak iz emisije/intervjua, vreme trajanja: oko 5. minuta:



Voditelj: ...ili oni samo misle da su pankeri, ali u stvari još i ne znaju šta su. To će potvrditi i sledeći prilozi snimljeni posle koncerta jedne tkz. pank grupe:

panker 1: (žamor u pozadini) Gde je Robert?

Voditeljka: Roberte, ti si večeras sa svojom grupom koja se, kako ono zove?

panker 1: Zove se Proces

Voditeljka: ..."Proces", vi ste danas... "odsvirali" nešto...

panker 1: Da

Voditeljka: Neki svoj program... Imate, gajite neki stil "pankerski", tako?

panker 1: Da

Voditeljka: Zašto?

panker 1: Zasto? Pa, mi volimo pank, mislim, zato ga i sviramo

Voditeljka: Ne znam, pank je svojevremeno bio vrlo u modi, pre nekih godinu dana još možda, to je zaista bila još samo moda... Kada je, recimo, u Engleskoj dakle potekao, i odakle je imao pravo da potekne, to svi dobro (neko se ubacuje) znamo... I tamo je već prestao da bude moderan. I sad, šta je to što je vas to tako privuklo, ajde reci mi ti?

panker 1: Paaa... Privuklo nas je... Ta mu...

Voditeljka: Šta tebe konkretno?

panker 1: Pa mene konkretno je privuklo to što... Mnogi ne vole pank... A, mnogi i ne shvataju šta je u stvari pank

Voditeljka: Dobro, ti shvataš, objasni drugima

panker 1: Pa, po mom mišljenju, mislim, konkretna definicija panka se ne može izneti, ali po mom... Po mom bi pank... Ne, uglavnom, pankeri, to su oni koji nemaju roditelje, nemaju kuće, nemaju ništa...

Voditeljka: A ti imaš i roditelje i kuću i sve?

panker 1: Da, ja imam i roditelje i kuću... Mislim... Mislim, volim tu muziku i...

Voditeljka: Znaci, muzika je ipak glavna? Muzika je ono što je vama odgovaralo?

panker 1: Muzika je uglavnom ono što želimo...

panker 2: Mogu ja malo? Idi ti pričaj tamo. Hoćete cigaru?

Voditeljka: I ti si panker?

panker 2: Nisam

Voditeljka: Nisi panker?

panker 2: Nisam

Voditeljka: Šta si ti?

panker 2: Ja sam ovaj, nešto, onako, bezveze, malo šminker

Voditeljka: Malo šminker?

panker 2: Pa da

Voditeljka: I ti sviraš ovde u "Procesu", je l' da?

panker 2: Pa da. Pomalo

Voditeljka: Pomalo?

panker 2: Da, sviram. Udaram po žicama

Voditeljka: Aha

panker 2: Jer nisam naučio da sviram

Voditeljka: Čuli smo to. Inače...

panker 2: Normalno. Mogu uzeti cigaretu?

Voditeljka: Možeš slobodno

panker 2: Zaboravio sam kod moje... Bračne... saputnice

Voditeljka: Slobodno. Reci mi, ovaj, niste baš nešto oduševili publiku večeras?

panker 2: Mm?

Voditeljka: Niste...

panker 2: Mi imamo svoju publiku, mi računamo na jednu našu određenu publiku i smatramo da smo našu publiku oduševili kol'ko-tol'ko. Ne oduševili, nego zadovoljili njihove prohteve

Voditeljka: Je li, kako se zoveš?

panker 2: ...ja?

Voditeljka: Aha

panker 2: Zašto? Ne, samo pitam

Voditeljka: Nećeš da se predstaviš?

panker 2: Mirčez

Voditeljka: Mirče? A kako ti je prezime?

panker 2: Mirčez

Voditeljka: Mirčez?

panker 2: Sa "z" na kraju

Voditeljka: Je l' ti to nadimak?

panker 2: Da

Voditeljka: A ime i prezime? Imas ime i pre...

panker 2: To je Mirčez, svi me tako znaju

Voditeljka: A nemaš ime i prezime?

panker 2: Ma svi me tako... Ako treba, mislim, milicija zna ime...

Voditeljka: A šta je to tako lepo u tvojoj muzici?

panker 2: Lepo je što iskažemo ono svu žestinu što imamo, zato što nemamo gde da izađemo, nemamo nikakvih (kašlje)... Nemamo nikakvih, šta ja znam, kako se kaže, nemamo gde da ispraznimo energiju, ono naše, što... je naše. To je samo energija, čista energija. Ostali na primer, glupo je ono što Beograd i oni kažu šminkeri, pankeri, silosi, rokeri ovo ono, svi smo mi isti. Ima među onim sa dugačkom kosom istih koji su kao i mi, ima među onim sa kratkom kosom...

Voditeljka: Šta ste vi onda, energetičari?

panker 2: Mi smo jedni... Ja se ne razlikujem od drugih, ja hocu da budem isti k'o i drugi, jedino što...

Voditeljka: Ali nisi (smeh)

panker 2: Zašto?

Voditeljka: Pa nisi, vidiš da nisi kao drugi...

panker 2: Jedino vi na primer što me razlikujete od drugih. I svi ostali što me razlikuju (kašlje), inače nisam različit od drugih, ja sam isti kao... bilo ko

Voditeljka: Koliko imaš godina?

panker 2: 18. punih

Voditeljka: Punih 18.?

panker 2: Da. Želim da se pank ne povezuje sa nacizmom...

devojka koja nije pankerka: Odmah, čim sam cula šta pevaju, nisu smeli da dozvole da jedna pank grupa peva na ovoj pri... nastupa na ovoj priredbi

neko sad cetvrti: Zbog čega misliš?

devojka koja nije pankerka: Pa ne znam da li si slušao tekst, ali.. pevali su da ne vole onog ko ne voli pank. Osim toga, ja sam o panku dosta čitala i... mislim da nije u redu da drug koji je malopre govorio priča o komunizmu i o tome kako pank nema veze sa nacizmom. Ako je on panker, ja mislim da treba da zna kakve pank ima veze sa nacizmom. Jer... Ako on misli da pank nema veze sa nacizmom, onda on nije panker. Onda je on u stvari... Ni sam nije svestan onoga što govori. Kako on može da kaže da će on doprineti razvoju socijalističkog društva kada na ovakvim priredbama on svašta peva? Ili, na koji način on doprinosi razvoju socijalističkog društva?

Voditeljka: Zaista, možda je to pravo pitanje kojem nikakav dalji komentar nije potreban...


fotografije i izvodi iz revijalne štampe sa izložbe Poslednja pobuna: http://www.popboks.com/galerija/main.php?g2_itemId=14038



We come the wrong way
We come the long way
We play the songs much too loud
What do you call that noise
That you put on?
This is punk
Yeah yeah


download snimka: http://www.mediafire.com/?mjnr5nhywwy

rado ide srbin u kuvare

(feb. 2009)

Još jedan od bisera pronađenih u civilnoj.

Festival vojničkih pesama i koračnica 2002: ''Vojniče moj''


KUVARSKA PESMA


Restoran je moje radno mesto,
dežurni sam skoro svaki dan
Al' ne kuvam i ne mesim testo,
ima mnogo boljih kuvara

U civilstvu nisam im'o pojma,
šta se ljušti sve od povrća
Mladi krompir najbolje mi ide,
kad na kocke iseckam ga ja.

Svi kuvari odoše na teren,
u kuhinji ostao sam sam.
Sasuo sam sve u jedan kazan,
suvog mesa, brašna, juka dva.

Jede vojska, al' joj nije drago
mene više ne zovu na pivo.
Al' drugari ostali smo dobri,
iako je njima bilo krivo.

Refren:
Ja sam sada vojni kuvar,
restoran je moje mesto
kazane i lonce ribam,
perem, čistim, ljuštim često.

U kasarni svi me znaju,
što po pesmi, što po jelu,
najbolji sam pevač ja u četi,
kad pojedem štrudlu celu.

snoviđenje

(feb. 2009.)


osećaj koji se često javlja kao kroz maglu:


''odakle znam ovu priču?''


''jesam to video u nekom filmu, pročitao u nekoj knjizi?''


''je l' mi je to neko ispričao?''


''da li je to nešto iz mog iskustva ali nisam prepoznao na prvi pogled?''


''ili sam to ja zamislio kao ekranizaciju nečije priče i doživljaja?''


''a možda sam i sanjao...''

недеља, 4. април 2010.

a day in life: muzika

(jul 2008.)

Ceo ritual: priključujem usb/mp3 plejer na komp (u 50% slučajeva me drmne blaga struja, ali me to ne sprečava u nameri). Kopam po folderima, nešto brišem, nešto dodajem, neke foldere uporno ostavljam znajući da ih neću slušati, ali mi je drago da su tu. Ko zna kakvo ce mi raspoloženje biti u toku dana... Pre nego što izađem, upražnjavam nesvesni (neurotični?) tik: slažem boje na sebi (crvena pruga na čarapi-crveni bedž, zelene pruga-zelena torba, šišmiš na majici i košulja, crni tregeri/bela majica-crno-beli bedž...), stavljam slušalice, uzimam đubre i silazim niz stepenice (obično puštam muziku tek kad izađem iz zgrade). Otvaram ulazna vrata i počinje prva pesma. Dovoljno za trenutnu promenu raspoloženja + parče plavog neba (u stvari, kakvo god da je vreme). Izlazak iz statičnosti doma, nervoze, napetosti. Izlazak u ljude, grad, stvarni svet. Misli odlaze svojim tokom dok se pažnja povremeno uključuje opominjujući me da se sklonim od kola koja mi dolaze s leđa, da dolazi moj bus ili da izbegnem da sednem pored nekoga koga poznajem ne bi li na miru slušao muziku. Nebitni ljudi, nebitne priče. Pojačavam ne bi li nadjačao bus (izuzetno teško kad su u pitanju stariji primerci, a nemam neku glasniju muziku pri sebi, kad sam prinuđen da slušam drndanje raspadajućeg motora i babe s pijace kako ga nadjačavaju). Železnička stanica Jajinci, večito nedovrseni tunel, manastir, groblje, fabrike u Rakovici... Prizori koje gledam svaki dan otkako sam upisao XIV gimnaziju na Vračaru i uspostavio konstantnu ličnu vezu sa gradom, tj. centrom (to mi je bila omiljena zanimacija neko vreme: slušam muziku i lutam besciljno gradom). Znam svaki detalj na tom putu (ukupno 25 stanica), možda ne svesno, ali svaka promena, srušena stara kuća u Bulevaru JNA, novi travnjak ili bilbord na Banjici ne promiču mojoj pažnji koja je na stand by-ju. Sve me to ne ometa: razmišljam o muzici, tekstu, ljudima, mestima, stvarima, gde me pesma i slobodne asocijacije odvedu. Teško bi me u nekim momentima ljudi mogli dozvati. Postaje skučeno u busu, jedva čekam da izadjem, ne drži me mesto. Brzo hodam i shvatam da ću opet stici 20. minuta ranije. Usporavam i pojačavam muziku, ali ubrzo nekog srećem pored Beograđanke. Zapravo, ta osoba me presreće pokušavajući da mi privuče pažnju mahanjem u lice ili nekim upečatljivijim gestom. Pause, vadim slušalice iz ušiju i osećam se kao da me je neko upravo probudio; treba pričati... Posle par rečenica i jednog stiska na dugme vraćam se u prethodno stanje. Većinom mi muzika donosi mir (ne zove li se moj plejer na kraju krajeva ZEN? O tome nisam razmišljao dok sam ga kupovao, podsvest je odigrala svoju ulogu, ali i cena), nekada me nervira što znači da ne treba da je slušam, nekad baš slušam nervozne i iritantne pesme ne bi li one odstranile moju nervozu (ponekad pomaže). Neočekivani susret je priprema za suočavanje sa realnošću: nalaženja sa prijateljima, odlaska na fakultet i gubljenje vremena sa administracijom, odlazak u neki klub, kafić... Kad nema plejera, tu je muzička kutija (podseća me malo na ''aparat za čitanje slova'' o kome piše Orhan Pamuk u knjizi ''Istanbul: grad i uspomene''), svojevrsni radio u mojoj glavi koji emituje današnji hit, pesme koje mi nedostaju, grupe koju je neko spomenuo ili refren, ili tekst koji većinom ima bliske veze sa situacijom (fizičkom ili emotivnom) u kojoj se nalazim. Tada obično shvatim da zapravo znam ceo tekst pesme. Grad ispušta sopstvene zvuke kojih postajem svestan, muzika na svakom ćosku. Sve dok ponovo ne stavim slušalice...

jesus the bunny

(januar 2010)

Opet bolestan, drugi put za 2 meseca od nekog čuda što nije životinjski grip i nadam se da cela stvar ne preti da postane ''Ispovest bolesnika'' u nastavcima Srđana Nejakog. Ležim kući gledam tv i razmišljam. Povećani rizik za samoubistvo ili potencijal kovanja planova za društvenu pobunu? Ništa od toga. Prvo nije otišlo dalje od grupe Suicide, a drugo... Pa, oduvek sam bio tiho dete. Mada, ko zna. U svakom slučaju, da skratim:

Sve sam uvereniji da je to višnje pankosmičko biće (čije je postojanje potencijalno u svakom slučaju) pustilo svoje tragove na Zemlji i ljudima (Hrist, Buda, Muhamed itd. isl) koji su imali uvid u Njega, ili bolje rečeno To, i onda nas ostavilo sa tim saznanjem da živimo, bavimo se njim i tumačimo ga, izmišljamo ono što ne znamo, pretpostavljamo, delimo se međusobno (''čiji je bog''), koljemo i pravimo sranja u njegovo ime... Kapiram da smo totalno omašili i poruku i smisao...

Čovek koji me iznova vraća u život:

''I was over in Australia during Easter, which is very interesting to know, they celebrate Easter the exact same way we do: commemorating the death and resurrection of Jesus and telling our children that giant bunny-rabbit left chocolate eggs in the night. Now, I wonder why we’re fucked up as a race? Anybody got any… You know, I’ve read the Bible, I can’t find the word ‘bunny’ or ‘chocolate’ anywhere in the book. Where do you come up with this shit?...

It’s interesting how people act on their beliefs, I’m always interested in that, it’s my new little hobby-study. Why, how do you act on your beliefs? For instance, a lot of christians wear crosses on their necks. Nice sentiment? But, you think when Jesus comes back, he’s gonna want to see a fucking cross? Ow. That’s kind of like going up to Jackie Onassis with a rifle pendant on: ‘Just thinking of John baby, we love him. Trying to keep that memory alive, sweety’… Maybe that’s why Jesus haven’t shown up yet, he’s up in heaven going: ‘Dad, they are still wearing crosses, I’m not going, fuck it. No, they totally missed the point, no. When they start wearing fishes I might show up again. Ok, I’ll go back as a bunny’. ‘Hey, aren’t you Jesus?’ ‘No, I’m a fucking rabbit, shut up. Here’s a chocolate egg, that’s about all you can handle spiritually right now. Could you all evolve by next Easter? This suit is real itchy…''

Bill Hicks, Filling up the hump
up